Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ondje naučio:

• Sve podijeli s drugima.
• Igraj pošteno.
• Ne tuci ljude.
• Svaku stvar vrati gdje si je našao.
• Počisti za sobom.
• Ne uzimaj što nije tvoje.
• Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
• Peri ruke prije jela.
• Pusti vodu u zahod.
• Voće i povrće je zdravo.
• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega po malo.
• Svakog poslijepodneva odspavaj.
• Kad izađeš u svijet, budi oprezan, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.
• Ne zaboravi da čudo postoji: sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici – korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zašto i kako. Tako je i s nama.

Sve što trebamo znati sadržano je negdje u ovom popisu.
I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.