SIGURNOST DJECE I MEDIJSKI SADRŽAJI
DJECA – najosjetljivija skupina korisnika digitalnog sadržaja
NA KOJI NAČIN DJECA RAZUMIJU MEDIJSKE SADRŽAJE?
- Dijete do 18 mjeseci – ne razumije radnju, ali ga privlače zvukovi i svjetlost. Može imitirati jednostavne pokrete i radnje.
- 18 mjeseci – 3 godine – zvukovi i svjetlost privlače pozornost djeteta. Iako je koncentracija slaba, djetetu je zanimljiva brza izmjena scena te medijski sadržaj imitira u igri.
- 3 – 5 godina – svi sadržaji za dijete su cjelina (npr. ne razlikuje reklame od filma). Dijete voli animirane filmove, ali ne razlikuje stvarne od fiktivnih sadržaja.
- 6 – 11 godina – praćenje sadržaja manje je naporno i dijete ga bolje razumije. Neki od likova djetetu postaju uzor, a javlja se i zanimanje za horor filmove.
KOJE SU PREPORUKE U DULJINI BORAVKA PRED EKRANOM?
- Do 2 godine – ne preporučuje se boravak djeteta pred ekranom
- 2-5 godina – manje od 1 sat dnevno uz prisustvo roditelja
- 6 – 9 godina – 1 sat dnevno
Najvažniji je balans – ako je dijete više na računalu, potrebno je da provede i više vremena u igri na zraku, bez ekrana (barem duplo u odnosu na vrijeme pred ekranom).
Osim toga, važna je i kvaliteta sadržaja – roditelji trebaju znati kakav sadržaj dijete konzumira, a preporučuje se korištenje alata roditeljskog nadzora (npr. YouTube Kids).
NA ŠTO TREBA PAZITI KOD KONZUMACIJE MEDIJSKIH SADRŽAJA?
- Djetetovo ponašanje (zabrinjavajuće je ako konzumacija ometa svakodnevne aktivnosti djeteta; dijete je iscrpljeno ujutro; Internet koristi u tajnosti; više ga ne vesele aktivnosti zbog kojih je prije bilo uzbuđeno)
- Sharenting – sadržaj koji roditelji dijele o djetetu (dijeljenje fotografija i osobnih podataka mogu ugroziti sigurnost djeteta). Kod dijeljenja sadržaja o djetetu, najbolje se zapitati: Zašto to dijelim? Želim li da ovaj sadržaj o mom djetetu bude dostupan svima na planeti i da ostane kao digitalni otisak djeteta za sva vremena? Bih li želio da ovakvu objavu netko objavi o meni?
- Poduku djece – primarno o tome da nauče prepoznati loše namjere drugih osoba u virtualnom svijetu. Loše se namjere mogu prepoznati ako netko od djeteta traži podatke (broj telefona, mjesto stanovanja, adresu, fotografije); ako netko želi sastanak uživo što prije i govori da je odnos s djetetom poseban; ako primijetite da se dijete osjeća nelagodno i uplašeno.
- Eletkroničko nasilje – sve prisutnije, teško ga je kontrolirati i zaustaviti. Znakovi koji upućuju na to da je dijete doživjelo elektroničko nasilje: vidljiva tuga, česta tišina, izbjegavanje interakcija u obitelji, učestali izostanci iz škole/vrtića, gubitak apetita, spominjanje nepoznate osobe s interneta, izbjegavanje razgovora o korištenju mobitela/računala, skrivanje mobitela, stres i nelagoda pri korištenju mobitela.
Više informacija o elektroničkom nasilju i sigurnosti na internetu možete pročitati u prilogu u brošuri Centra za sigurniji Internet, prema kojoj su napravljene i ove smjernice.
PRILOZI:
1. Sigurniji internet za djecu
2. Smjernice o postupanju – elektroničko nasilje